Ajme meni kako sam se isplakala na kraju. Jednostavno sam pukla od svega toga. Film je kaos, naporan je, mora se pomno pratiti, prepun događaja... Ne bih ga ponovno gledala zbog toga. Ali ni ne treba, sve je jasno. Spoiler.
Riječ je o životu i ljubavi u suštini. Nešto nas u startu privuče, a ako oboje shvatimo da smo puni mana i iritantnih osobina ali ipak predivne osobe, velike su nam šanse da ćemo se otrpjeti do kraja. To je život i to je ljubav. Trpjeti i uživati u tome. Boli rađanje, boli življenje, vjerojatno jedino trenutak umiranja ne boli. Ovi ljudi shvaćaju da bolje neće dobiti. Ne postoji bolje. Postoji neprihvatljivo i prihvatljivo, stvar je samo u tome kako na to gledaju i jedan i drugi. Ako gledaju isto, to je to. Ona je njega ostavila jer nije bila sretna. Kad je shvatila da nije problem u njemu nego u njoj, problem više nije problem već činjenica s kojom jednostavno mora živjeti najbolje što može. Isto vrijedi za njega. Htio je da ga ona oživi, ali on je živ koliko je živ. Više od toga ne ide i to nije njena odgovornost. S drugim partnerima bilo bi isto, samo s drugim problemima. Jednostavno, ying yang.
Ovaj film je sadržajno genijalan jer prikazuje esenciju odnosa dvoje ljudi koji se vole. O izvedbi bih mogla razgovarati, imam puno primjedbi na tu hektiku kamere, svjetla, kaotične fabule i tako, ali poanta i gluma su izvukli stvar na visokih 8/10.