U biti, moram se složiti sa .MiaMoss Ono što sam upravo vidjela je KONAČNO ono što je ovaj serijal trebao biti od početka: blood, gore and really weird laughing moments!
Nema više uspavane atmosfere, nedorečenih i loše odglumljenih scena (osim u slučaju Taylora Lautnera koji je napravio veliki korak natrag u svojim glumačkim sposobnostima u usporedbi sa Mladim Mjesecom, vjerojatno pod utjecajem snimanja Otmice (Abduction, 2011)). KStew glumi bolje nego inače, RPattz klasično loše - a što ćeš. Ali dva su elementa napravila ovaj film boljim od svih prethodnih nastavaka: Bill Condon (redatelj) i Carter Burwell (skladatelj).
Condon se nije libio upotrijebiti vizualno šokantne detalje kako bi dočarao "pomaknutost" cijele ove situacije od realnosti. Na momente to dovodi do potpuno drugačije reakcije - smijeha kroz nevjericu. Isto tako, film je pitak i konačno shvatljiv i za one koji nisu pročitali knjige. Gledatelj dobiva puno bolji doživljaj i razumijevanje prema sporednim likovima koji su iz trećerazredne kulise prerasli u vrlo zanimljive dijelove priče, dajući joj dubinu.
Burwell se iskazao snažnim motivima, posebno Bellinom uspavankom koja, isto kao i ostatak filma, iz nježnog i nevinog prelazi u pomalo jezovitu melodiju. Spajajući nekoliko tema is prethodih nastavaka u skladnu melodiju, uspio je ujediniti predbračne motive sa novim snažnijim ritmom, stvarajući u potpunosti novu temu, ali koja podsjeća na sve prethodno što smo čuli. Komercijalan soundtrack je klasično dobar, ali prije bih izdvojila Noisettes kao kvalitetniju glazbu nego Brunu Marsa.
Mali savjet: ne izlazite iz kina prerano!