Film o legendarnoj kineskoj ratnici Mulan ugodno me iznenadio prikazom emocionalnih stanja likova, kako glavnih tako i sporednih. Za razliku od ostalih azijskih spektakala u kojima likovi posjeduju gotovo nadljudske sposobnosti (Shinobi, Tigar i zmaj, Heroj, Kuća letećih bodeža, Crvena stijena), u filmu Mulan svi likovi su izrazito ljudski sa svim svojim strahovima, osjećajima, vrlinama i manama.
Iako je i dalje prisutan stoički duh likova i osjećaji dužnosti (Mulan i Wentai) spram suboraca, naroda i zemlje, uvjerljivo je prikazan i njihov unutarnji svijet u čemu posebno prednjači Wei Zhao što igra naslovnu ulogu Mulan. Unatoč tome, film je i dalje epski (tako da će oni koji očekuju još jedan azijski spektakl sigurno doći na svoje) sa odlično koreografiranim i režiranim scenama borbi.
Za razliku od ostalih azijskih povijesno-ratnih spektakala u kojima je bitna grandioznost bitki i masovnost ljudstva, u ovome su scene, iako, po broju statista također masivne, više usmjerene na prikazivanje ratnih stradanja običnih vojnika. Tako možemo vidjeti gdje nakon bitaka vojnici pomažu ranjenim suborcima, te kako proživljavaju gubitke prijatelja što u ostalih sličnih spektakala nije slučaj.
Za kraj, istaknuo bih simpatičnu glumicu Wei Zhao koja je Mulan učinila dubokim i slojevitim likom, a svojom glumom, pojavom i dragošću plijeni pažnju čitavim trajanjem filma.