Čistači cipela

SCIUSCIA (RAGAZZI) / SHOESHINE

, 1946., Italija, 93 min.

drama

8.8

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Prvi poslijeratni film Vittoria De Sice i obavezno štivo italijanskog neo-realizma. De Sica koristi naturščike, u oslikavanju života djece ulice, napuštenih od roditelja nakon rata. Giuseppe i Pasquale su dvojica rimskih dječaka, zarađuju za život glancajući čizme američkih vojnika, a njihove nade o boljem životu manifestiraju se kroz sanjarenje o posjedovanju divnog bijelog konja.

Dječaci Giuseppe Filippucci (R. Smordoni) i Pasquale Maggi (F. Interlenghi) čistači su cipela na rimskim ulicama, koji maštaju o kupnji bijelog konja. Da bi to ostvarili, oni odluče baviti se švercom, sve dok ih ulična proročica (M. Campi) jednog dana ne prijavi policiji zbog pokušaja prevare. U maloljetničkom zatvoru stariji i čvršći Pasquale neprestano štiti nesigurnijeg Giuseppea, sve dok on, vjerujući da pomaže najboljem prijatelju, policiji ne oda Pasqualeova starijeg brata Rafaelea (A. Mele). Time će njihovo prijateljstvo biti naglo prekinuto, a kad Giuseppe i malodobni delinkvent Arcangeli (B. Ortenzi) odluče pobjeći iz zatvora, Pasquale će policiji pomoći u potjeri.

Godine 1948. nominirana za Oscara za najbolji izvorni scenarij, a ovjenčana počasnom Akademijinom nagradom za izuzetno vjerodostojno dočaravanje života na ulicama postratnog Rima, sjajna drama glasovitog Vittorija De Sice (Čudo u Milanu, Umberto D.) jedno je od najznačajnijih ostvarenja talijanskog neorealizma. Riječ je o remek-djelu koje imponira elegantnom i iznimno sugestivnom režijom, efektnom scenografijom uz uporabu prirodnih i zadanih lokacija, što je bila posljedica i skromnog proračuna, dojmljivom fotografijom Anchisea Brizzija (Povratak don Camilla) i izvrsnim glumačkim nastupima. Osobito su impresivni prizori svakodnevnog gradskog života, kao i sekvence u maloljetničkom zatvoru, a unatoč dominantnom pesimizmu zamjetan je i autorov suptilan i nenametljiv osjećaj za humor. Kroz oslikavanje tragičnih sudbina likova, koji su nedužne žrtve rata i neimaštine neposredno nakon njegova okončanja, film odlično funkcionira i kao pesimistična studija društva. Zahvaljujući umjetničkom i komercijalnom uspjehu ovog filma, De Sica se konačno etablirao kao redatelj koji će dvije godine poslije snimiti antologijske "Kradljivce bicikla".