Emotivna Lee Geum-ya (L., Young-ae) razočarana je mlada žena koja nakon 13 i pol godina provedenih iza zatvorskih rešetaka, nepravedno osuđena zbog otmice i ubojstva dječaka Park Won-moa, nedjela koja nije počinila, napokon izlazi na slobodu. Odbivši po izlasku s robije kušati sir tofu, te se tako simbolički zavjetovati da se nikad neće vratiti u zatvor, Lee odluči pronaći pravog ubojicu i osvetiti mu se. Prisjećajući se zatvorskih dana i često traumatičnih, ali ponekad i prijateljskih odnosa s nekim zatvorenicama, Lee na putu osvete odluči angažirati dvije od njih, odvažne So Yeong-woo (K. Bu-seon) i Su Heui-oh (R. Mi-ran), koje je zadužila tijekom odsluženja kazne. Ona zna identitet pravog krivca, njezinog nekadašnjeg učitelja Baeka (C. Min-sik), bezobzirnog čovjeka koji joj je pomogao tijekom trudnoće u tinejdžerskoj dobi, da bi Lee naknadno životom djeteta ucijenio da prizna krivnju za zločin koji nije počinila. Njezina je kći Jenny (K. Yea-young) sad gotovo tinejdžerica, koju je usvojio par simpatičnih Australaca (T. Barry i A. Cordiner), a u Leeinu nedužnost vjeruje jedino detektiv Choi (Nam Il-woo). Našavši se s kćeri i preuzevši skrb o njoj, Lee se počne zbližavati s djevojčicom, istodobno započevši neobičnu vezu sa šefovim sinom. Kad se napokon suoči s pravim krivcem, Lee će shvatiti da zločin koji joj je Baek podmetnuo nije jedino zlodjelo koje je počinio... Južnokorejsku kinematografiju već nekoliko godina s pravom krase epiteti velike i jedne od najzanimljivijih svjetskih kinematografija. Titula najintrigantnijeg filmša zacijelo pripada Park Chan-wooku, umjetniku koji je, nakon debitantskog ostvarenja The Moon is...the Sun´s Dream iz 1992., tijekom sljedećeg desetljeća pozornost privukao filmom A Trio i akcijskom hit dramom JSA: Joint Security Area, da bi svjetsku slavu konačno stekao izrazito nasilnom i šokantnom "trilogijom o osveti", filmovima Simpathy For Mr. Vengeance, Oldboy i današnjim naslovom Simpatija za gospođicu Osvetu. Nakon impresivne psihološke art-triler drame Oldboy, središnjeg i najboljeg dijela trilogije, bilo je jasno da je Park promišljen, zreo i mudar autor, moralist i traged iznimno vješt u pripovijedanju kompleksnih priča i prepletanju filmskih žanrova zaokupljen egzistencijalističkim dvojbama, koji uporište za svoje iznimno uznemirujuće, začudne, tjeskobne, vizualno iznimno dojmljive i stilizirane studije ljudske prirode i destruktivnosti podjednako pronalazi u egzistencijalizmu, religijskoj simbolici i klasičnim grčkim tragedijama. Predstavljajući samog sebe kao ateista koji se kroz filmove oslobađa trauma iz djetinjstva, kada je kao mirno i povučeno dijete često bio žrtvom agresije svojih vršnjaka, te maštao o osveti, Park Chan-wook trilogiju, a posebno njezino zaključno poglavlje, definira kao priče o samoiskupljenju, oslobađanju od grijeha i oprostu.