Radio Box

Teta lobotomijom želi ušutkati svoju nećakinju koja je svjedočila ubojstvu njenog sina

Naša ocjena8/10
Vaša ocjena9/10

Iznenada prošlog ljeta

Suddenly, Last Summer

, 1959., SAD, 114 min.

triler
drama

8.5

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Film je 1960. godine nominiran za Oscara u tri kategorije. Elizabeth Taylor je za ulogu u ovom filmu 1960. godine osvojila Zlatni globus.

New Orleans 1937. godine. Mlada Catherine Holly (E. Taylor) pretjerano je senzibilna i mentalno nestabilna djevojka o kojoj u raskošnoj kući s velikim tropskim vrtom odveć predano skrbi njezina bogata teta Violet Venable (K. Hepburn). Razlog djevojčine psihičke nestabilnosti i histeričnih ispada leži u činjenici da je vidjela nešto povezano s nasilnom smrću svog rođaka, Violetina sina Sebastiana. Violet se boji da bi Catherine u takvom stanju mogla reći nešto o Sebastianovoj navodnoj homoseksualnosti, čime bi izazvala skandal te nju dovela u vrlo neugodnu situaciju. O djevojčinu mentalnom zdravlju skrbi neurokirurg John Cukrowicz (M. Clift) iz Chicaga, koji vodi intenzivne i duge razgovore i s Violet i s Catherine. Čini se da su njih dvije u oštrom sukobu, osobito od prošlog ljeta otkad je Sebastian ubijen tijekom odmora koji je s Catherine provodio u Španjolskoj. A da sve bude gore, Violet je uz pomoć dr. Hockstadera (A. Dekker), ravnatelja bolnice koju ona izdašno financira, odlučila Catherine poslati na lobotomiju...

Godine 1960. nominirana za Oscara u kategorijama najbolje scenografije te glavnih ženskih uloga K. Hepburn i E. Taylor, koja je osvojila i Zlatni globus te prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello, izvrsna melodrama redatelja Josepha L. Mankiewicza (Sve o Evi, Bosonoga kontesa) uspjela je adaptacija istoimenog kazališnog komada glasovitog Tennesseeja Williamsa (Mačka na vrućem limenom krovu). Williams se i u ovoj, 1957. godine napisanoj dramskoj jednočinki koju je u scenarij pretočio i Gore Vidal (Gori li Pariz?, Kaligula), bavi svojim omiljenim motivom, analizom dominantno licemjernih odnosa u disfunkcionalnim dobrostojećim obiteljima opterećenima naglašenim patrijarhatom ili matrijarhatom, koje prikazuje na provokativan i za ondašnje pojmove gotovo šokantan način.

Važan motiv i ovdje je naznačena istospolna seksualna orijentacija bogataškog sina, iz čega proizlazi središnja dramska tenzija. Mankiewiczeva režija je sigurna i sugestivna, a osim sjajnih uloga dvostruke oskarovke E. Taylor (Div, Butterfield 8), četverostruke oskarovke K. Hepburn (Adamovo rebro, Afrička kraljica) i za Oscara četiri puta nominiranog M. Clifta (Ispovjedam se, Mjesto na suncu), vrijedi izdvojiti i odličnu fotografiju također oskarovca Jacka Hildyarda (Most na rijeci Kwai, Topaz).