Breza

Lijepa i krhka seoska djevojka Janica (M. Košir) udaje se za seoskog zavodnika, šumara Marka (B. Živojinović). Uz prešutnu dozvolu okoline, Marko i nakon ženidbe nastavlja s raskalašenim životom, provodeći dane i noći u krčmama. Janica ubrzo ostane u drugom stanju, no trudnoća završava nesretno, pobačajem. Iako je bolesna i iscrpljena, suprugova obitelj tjera ju da obavlja teške poslove. Jedini koji Janicu voli i pomaže joj je seoski čudak (F. Šovagović). Nakon što Janica padne u postelju, muževa obitelj ne želi joj pozvati liječnika...

Drugi igrani film redatelja Ante Babaje (Izgubljeni zavičaj, Mirisi, zlato i tamjan), snimljen 1967., u svim anketama koje su do sada provedene redovito je uvršten među najbolje filmove u povijesti hrvatske kinematografije. Babaja, koji je prije toga snimio zapaženi, gotovo eksperimentalni dugometražni film "Carevo novo ruho" (1961) i niz nagrađivanih kratkih igranih filmova i dokumentaraca, posegnuo je u "Brezi" za prozom Slavka Kolara, dočaravši u pozadini priče o nesretnoj sudbini jedne djevojke, rijetko viđenom realističnošću i slojevitošću, okrutni svijet hrvatske provincije. Vjerojatno ponajbolji hrvatski direktor fotografije Tomislav Pinter, ostvario je u "Brezi" jedan od svojih kreativnih vrhunaca, a isto se može reći za cjelokupnu glumačku ekipu i skladatelja Anđelka Klobučara. Na filmskom festivalu u Puli, "Breza" je nagrađena Srebrnom arenom.