Krhotine u orbiti najgora su noćna mora astronauta. I to s dobrim razlogom - količina smeća koje kruži oko planeta Zemlje eksponencijalno raste u posljednjih dvadeset godina zajedno s razvojem svemirskih istraživanja i povećanjem broja lansiranih satelita. Godine 2009. sudarila su se dva satelita i stvorila na tisuće krhotina koje lete svemirom strahovitom brzinom. Takvi sudari mogu prouzročiti nekontroliranu lančanu reakciju, kao što je predvidio NASA-in znanstvenik Don Kessler, jer svaki novi sudar stvara krhotine, a one izazivaju daljnje sudare. Sve strane uključene u istraživanje i iskorištavanje svemira sada su dužne pratiti kretanje svakog djelića smeća u Zemljinoj orbiti kako bi se sateliti mogli maknuti s putanje tih krhotina. No budući da samo u nižoj Zemljinoj orbiti kruži oko 20.000 zabilježenih krhotina, rizik od sudara je velik. Sve donedavno malo se toga činilo da se spriječi nastanak smeća, premda je svaki taj komadić ozbiljna prijetnja funkcioniranju satelita, a posljedično i našim aktivnostima na Zemlji. Došlo je vrijeme da se smeće ukloni. Inženjeri diljem svijeta smišljaju metode skupljanja svemirskog smeća i testiranja takvih metoda: od japanskih elektromagnetskih kabela, australskih lasera koji pretvaraju u prah, europskih mreža i harpuna do američkih plinskih raketa koje raspršuju krhotine. Daleko je to još od Zvjezdanih ratova, ali rat svemirskom otpadu je objavljen.