Nakon što je raskrinkao najveće hrvatske misterije, Robertu je Knjazu preostalo samo još jedno - upoznati domovinu da bi je više volio.
Robert Knjaz spakirao je digitron, gaće i neseser, sjeo u tramvaj i potrubio pred štandom bake Slavice. Ali kad je baka Slavica odbila sudjelovati u novom serijalu, jer joj je suradnja s Knjazom donijela negativnu reputaciju na placu, Robert se Knjaz našao u fermentiranom grožđu. Kako će dalje bez bake Slavice, bez njezina umjetničkog vodstva, njezinih tehničkih savjeta, njezine sigurne redateljske ruke? Zar da putuje, limitiran i sam, bespućima hrvatskih zabiti, bez dinara u džepu, bez ideje u glavi, bez druga s kojim će podijeliti mesni doručak ili neuspjelu šalu u hladnim noćima?
I tada se dosjetio! Kuglom je odaslao oglas u kojem traži ozbiljnog i situiranog tuđinca radi putovanja po Hrvatskoj, a moguće i ludovanja. I gle čuda - javilo se mnoštvo entuzijasta sa svih strana svijeta, silno radosni što će napokon upoznati tu zemlju iz TV vinjeta. Ono što nisu mogli naslutiti iz beskrajno isfriziranog životopisa i besramno fotošopirane slike Roberta Knjaza, jest da će pasti u ruke krajnje nesolventnom, neelokventnom i neprofesionalnom vodiču koji nije u stanju osigurati ni psuedopansion sa čučavcem, a kamoli pružiti ugodno razgledavanje hrvatskih ljepota.
Pa će tako ovi nesretni tuđinci upoznati Hrvatsku onkraj turističkih spotova, često primorani da za smještaj i hranu rade krajnje odiozne poslove, i to u mjestima koja nisu navedena čak ni u popisu poštanskih brojeva nekog rokovnika na sniženju.